Odrastajući u samom centru Zagreba (na cvjetnoj ekstenziji Dolca:), ranih 80-tih godina, u periodu kada je Zagreb prema mojim uspomenama živio punim plućima , osnovnu školu završavam na Kaptolu, a srednju u 7. gimnaziji u Križanićevoj.
Živeći do 18 godine u radijusu centra Zagreba, istinski se smatram djetetom zagrebačkog asfalta, a i vrsna sam poznavateljica svih skrivenih i otkrivenih zagrebačkih dvorišta, tajnih prolaza, veža i lokalnih likova.
Medjutim, 90-te nose svoje, atmosferu nelagode i svojevrsnog straha za budućnost, ali i osobnog sazrijevanja.
Smatrajući se jako odraslom sa 18 godina odlazim na Tel Aviv University kako bih obavila pripremnu godinu studiranja u Izraelu što je značilo intenzivno učenje jezika, pisma, povijesti i kulture zemlje.
Godina na Bliskom Istoku, u kojoj zaista sazrijevam i odrastam preko noći, donijela mi je puno suza, ali još više
iskustva (čak i vojnog), spoznaja, znanja i prijateljstava.
Međutim, nostalgija za Zagrebom je ipak presudila mom povratku, ali sa jasnim ciljevima što i gdje želim biti.
Narednih godina u Zagrebu studiram, radim i živim svoj najbolji život, upisujem i poslijediplomski studij na ekonomiji,
te u ranim tridesetima „odjednom“ postajem majka.
Uslijedila je potpuna transformacija svega naučenog, od propitkivanja sebe, svoje korporativne karijere u farmaceutskoj industriji do svakodnevnih stvari „što mi to jedemo i s čime to hranim dijete“?
Danas kad gledam unazad 10 godina, shvaćam da je taj mali čovjek (aka sin) bio razlog mog prvog susreta sa
granolom, mojih pokušaja ali i promašaja da mu serviram najbolje što mogu.
Uz sve što je uslijedilo, svi životni usponi i padovi nisu me skrenuli sa puta da ostvarim svoj san, da živim i radim svakodnevno stvarajući ono što volim. I tako je nastala Morning Lab granola, moja mala mirisna manufaktura granole o kojoj sam sanjala godinama.
A i mali čovjek više nije tako mali (180+ cm) 😉.