Jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih namirnica Sredozemlja divlja je šparoga. Ova nježna, krhka biljka koja izrasta iz bodljikavog grma, u našem jeziku poznatijeg kao šparožina, udomaćila se davnih dana u hrvatskoj kuhinji, a posebice onoj mediteranskoj. Danas se ona u proljetno vrijeme kada je sezona ovih ljekovitih i ukusnih pupoljaka nalazi na tanjuru i jelovnicima većine domova i restorana diljem Istre i Dalmacije, ali i šire. Šparoge pripadaju porodici ljiljana i jedna su od najstarijih samoniklih mediteranskih kultura koja se više od 2000 godina koristi za prehranu i liječenje. Rastu u šumama i šumarcima, u kršu, uz suhozide, kamen i makiju, a ozbiljni berači svoje lokacije rijetko otkrivaju jer za branje ove biljke treba imati oko, treba odvojiti vrijeme i hodati ponekad satima da bi se u kuhinju došlo s dobrim macem iliti stručkom šparoga. Može se jesti i sirova, no jedno od najpoznatijih jela je zasigurno fritaja s divljim šparogama koju će u istarskim restoranima i konobama često upotpuniti i svojim slavnim tartufima i/ili pršutom uz koju kap vrhunskog maslinovog ulja. Stoga može se reći da je ovo jelo jednostavnost na tanjuru koje bez pardona parira i nekim ozbiljnijim recepturama. No šparoge su izvrsne u juhama, kuhane, gratinirane, dinstane ili kratko pečene kao prilog mesu ili ribi, na salatu u raznim kombinacijama, u rižotima i tjesteninama, pitama, quichevima… Naši ih chefovi vole i prezentiraju na najbolje moguće načine shvaćajući da je privilegija imati ovakvu namirnicu koja je jedinstvena sama po sebi jer ne obitava svugdje na svijetu gdje je uglavnom zamijenjena uzgojenim primjercima. U šparogi se uživalo u svim povijesnim razdobljima, obožavali su je i stari Grci i veliki europski kraljevi i carevi kojima su divlje šparoge stizale brodovima sa Sredozemlja. Već se tada znalo da su ljekovite i da čine dobro zdravlju pa se njima sladilo kao i danas cijelo proljeće, koliko god je sezona dopuštala. No osim njihove ljekovitosti i golemih nutritivnih vrijednosti šparoge osvajaju i svojim okusom i mogu se nazvati proljetnim blagom koje je postalo svojevrsni zaštitni znak hrvatske, a posebice istarske gastronomije.