Slastičarstvo je iznimno kompleksan posao, slojevit poput kakve fantastične torte koja osvaja već na prvi pogled. No, ne može se reći da je zahtjevnije i dinamičnije od kuharstva jer svaki posao je zahtjevan na svoj način, ali kada je riječ o slastičarstvu ta dimenzija složenosti čak i prelazi u jednu višu kategoriju. Ovaj posao je i sofisticiran i delikatan i koherentan i dosljedan u primjeni jasno definiranih postulata i zakonitosti, jer kod slastičarstva nema improvizacije. Čak ni one intuitivne. Nema nekih spontanih, neplanskih i eklektičnih trenutaka, baš suprotno, ono je ekstremno precizno, u njemu je svaki korak unaprijed pomno razrađen do u detalj, do najmanje sitnice, do u gram i mililitar. Ali ipak, kao i svugdje, u svakom poslu, ono zanimljivo, dojmljivo i nadahnujuće u visokom slastičarstvu stvaraju daroviti ljudi, svojevrsni artisti, majstori svog zanata koji nerijetko kreiraju jestiva umjetnička djela. Stoga gosti nisu samo kušači, oni su i promatrači koji odgonetavaju što se krije iza tih kreacija, što nam one žele reći, gdje će nas odvesti i što sve mogu pobuditi.
U ovom poslu znanje, stručnost, poznavanje tehnika i namirnica te konstantno učenje i razvijanje neophodno je za biti onaj najbolji. No, isto tako ono bez čega je nemoguće biti poseban i jedinstven jest u prvom redu maštovitost, originalnost i smjelost uz određenu dozu senzibiliteta bez kojeg nema ni zaigranosti i radoznalosti koji su u ovom poslu poželjni pa i nužni. To znaju i slastičarke Ana Omazić i Maša Salopek te Ljupka Gojić, poduzetnica i vlasnica slastičarnice, koje su na panelu naziva „Šlag na tortu“ podijelile s publikom sve ono što je dio njihovog dnevnog poslovnog ritma, sve ono lijepo i ono manje lijepo jer biti stopostotno predan zahtijeva ogromnu mentalnu koncentraciju koju treba držati u korak s zaljubljenošću u ono što radiš.
Ana Omazić ima sreću da je nakon završetka školovanja i rada u Francuskoj dobila priliku postati pastry chef u čuvenom Alchemistu Rasmusa Munka. Za mladog čovjeka to je velika stvar jer kad od početka karijere radiš pod mentorstvom jednog genijalca i u okruženju gdje je svaki dan novi izazov i nova prilika za osobni razvoj i poboljšanje onda cijeli taj proces ima smisla. Nije lako opisati što se sve događa u prostoru poput Alchemista jer to nije obično radno mjesto, no ono što je Ana istaknula je pojam zajedništva. U zajedništvu se stvaraju velike stvari, stoga Alchemist nema odvojen ni jedan sektor unutar restorana, sve je to jedna cjelina, slastice nastaju zajedničkim snagama, razgovara se ne samo o onome što slijedi danas ili sutra već i o onome što je bilo jučer i što se može biti još bolje. Omazić naglašava kako u Alchemistu svatko ima svoju ulogu koja je jasno definirana i koje se svatko drži, ona je nerijetko iscrpljujuća, no istovremeno je i lijepa i poticajna pa je raditi zapravo lako. Ništa bez tima, bez razgovora i razmjene ideja, to je ključ svega i to dovodi do uspješnih rezultata vrijednih divljenja. Slično razmišlja i Maša Salopek, najbolja slastičarka svijeta za 2021. prema The Best Chef izboru i glavna slastičarka Hiše Franko, restorana koji je zahvaljujući chefici Ani Roš poznat po profinjenoj filozofiji primjene namirnica. Roš je ta koja zna upravljati okusima, a Salopek kaže da svoja znanja prenosi i svom timu kojeg usmjerava i pomaže im da budu bolji, no istovremeno ih i pušta da budu slobodni. Naglašava da je njihova priča vrlo promišljena, sve ima svoje zašto i zato, namirnice se kombiniraju pametno, ali i provokativno pa često dolaze do rezultata koji i njih same iznenadi. I ovdje je poanta u timskom radu i međusobnom nadopunjavanju i nadograđivanju, ali i uveseljavanju.
Slastičarstvo je ozbiljan posao, ali je i divna igra puna strasti i vječne želje bez kojih nema napretka, a to znaju i o tome su i govorile i Ivana Omazić i Maša Salopek, ali i Ljupka Gojić koja kao vlasnica slastičarnice radeći u backstageu sa svojim timom dijeli njihov entuzijazam i adrenalin kao što je to nekada činila i na modnim pistama. Ono što rade ove su žene same odabrale, odabrale su svu ljepotu svojih poziva, ali i težak rad, trud i disciplinu i svjesno i odlučno prigrlile sve ono što nosi svaki dan uz veliku dozu razumijevanja spram samog sebe i svojih ljudi, svog tima. Treba biti strastven, no treba biti i hladne glave, postići balans i ravnotežu. A ponekad treba ići i van granica poznatog i sigurnog, van granica izdržljivosti i praktičnosti, treba biti odvažan i srčan, no ne i ishitren, treba istraživati, tragati, pustiti se, ali i uspostaviti skladan odnos između srca i mozga i zadržati mirnoću. I naravno, treba biti svoj i mentalno čvrst jer u takvom pomirenju i simbiozi raditi je lako, a sve eventualne prepreke lako su savladive. Kreativnost se ne uči, ona nastaje spontano i neplanski, ona je dar koji treba njegovati i razvijati. A oni koji imaju tu sposobnost, poput ovih mladih dama, mogu apsolutno sve što požele.
