Zna se da je program Weekend Food Festivala bogat i raznovrstan te da uključuje pregršt zanimljivih predavanja, panela i masterclassova na kojima gostuju velika imena domaće i svjetske gastronomske scene. Među zanimljivim događanjima teško je popratiti sva, ipak, neka od njih se nikako ne propuštaju. Jednom riječju to bi bio grijeh. Kada na popisu predavača i gostiju stoji ime poput Rasmusa Munka onda, nažalost, sve drugo odlazi u drugi plan. Ono što ovaj mladi čovjek, chef Alchemista, restorana s dvije Michelinove zvjezdice radi, vrijedno je svake pažnje. Iako nikada nije imao želju postati kuhar već mehaničar ili opaki biker, igrom slučaja je na nagovor prijatelja zajedno s njim upisao školu za catering, ušao u kuhinju i dogodilo se čudo.
Munk je jednostavno vanserijski talent, on je kuhar, ali i umjetnik, inovator, mislilac i filozof koji iznenađuje, šokira i provocira, zabavlja i tjera na razmišljanje. Na njegovim tanjurima se ne nalazi malo drugačija hrana; njegova hrana je totalno drugačija i nepredvidiva, ništa tu nije banalno i usputno već je itekako znakovito. Munk ne kombinira samo namirnice i okuse, on stvara priču, govori o onom što je važno, skreće pažnju na ključne stvari, ne samo na promišljanje o onome što jedemo, već na sve ono što se oko nas događa. Kako i sam ističe, njegova hrana, kao i svaka druga, donosi užitak i osjetilno iskustvo koje je uvijek u fokusu, ali ona također nešto i govori, poručuje. Ona je inteligentna, stvarna, realna, životna i neminovno potiče na promjene, na osvješćivanje te na duboko promišljanje o najznačajnijim životnim temama, inicirajući pitanja i razgovor o aktualnim, a ponekad i vječnim društvenim i etičkim problemima.
S Munkom smo tijekom Weekend Food Festivala u Alchemist ušli putem ekrana, vodio nas je kroz svoj svijet koji je sve samo ne nešto što bi itko očekivao od jednog restorana. Alchemist je poput avangardnog kazališta u koje se ide na predstavu u nekoliko činova, s time da se ne zna koliko će ih točno biti niti što se zapravo tamo prikazuje, ali se zna da taj performans traje najmanje tri do šest sati. U ovaj misteriozni, nekonvencionalni i ekscentrični restoran ulazi se kroz moćna brončana vrata teška dvije tone iza kojih vam objašnjavaju gdje ste i što vas čeka, što je teško za pretpostaviti. U prvom, minimalistički uređenom prostoru, gdje se za početak poslužuju mali zalogaji, koktel ili šampanjac, nema iznenađujućih momenata. Već sljedeća vrata vode u nepoznato, u dvije zasebne prostorije koje se redovito mijenjaju i ispunjavaju nevjerojatnim elementima kroz čudesne pa i zapanjujuće video projekcije i glazbu s diktiranim osvjetljenjem. U Alchemistu nema izvora dnevnog svjetla i Munk sa svojim timom u potpunosti kontrolira uvjete ove ludo zanimljive igre ne dajući gostu da mu išta izvanjsko odvuče pažnju. Prezentacija i interpretacija jela doslovno ostavljaju bez daha; one su upečatljive i ekscentrične, ali isto tako i glamurozne, otmjene i elegantne te ujedinjuju kompletnu Munkovu kulinarsku filozofiju i viziju holističke kuhinje u kojoj se isprepliću i nadopunjuju četiri elementa; gastronomija, umjetnost, znanost i društvo.
Kad se susretneš s nečim o čemu nemaš do kraja definirano mišljenje, jer nisi to isto imao priliku upoznati, čuti i osjetiti onako potpuno, kad nisi ušao do kraja u taj svijet i pustio se u nepoznato, ne možeš niti znati što određeni doživljaji mogu pobuditi i razviti. To je svojevrsni izazov, ispitivanje i istraživanje na koje nas prirodno tjera znatiželja i želja za upotpunjavanjem dosadašnjih iskustava.
Munk kroz svoje kuhanje govori o životu, promjenama, povijesti i sadašnjosti, o zastrašujućem digitalnom svijetu u kojemu živimo, onome što činimo, onom dobrom i onom lošem, onom bitnom i vrijednom pokušavajući na svoj način stvarati promjene i sve nas usmjeravati prema onom ispravnom i iskonskom. Kad se posao radi na takav način, bez imalo kompromisa i u potpunoj slobodi, bez ispunjavanja ičijih očekivanja, postojećih normi i pravila koja su nametnuta i koja nisu uvijek ispravna; otkrivaju se nove staze i putevi,ali i stvaraju neke nove, dobre ideje i priče poput ove u Alchemistu.
