Stočarstvo se sve snažnije smanjuje u svijetu, a farme sve više propadaju. Pogotovo u Europskoj uniji čija je zelena politika označila proizvodnju mesa, mlijeka i jaja kao velike zagađivače. Ukupna proizvodnja mesa u svijetu vrijedna je 900 milijardi dolara, a EU i svijet sve se više okreću zamjenskim proizvodima za meso, čija je vrijednost proizvodnje danas oko šest milijardi dolara. Hrana na bazi biljnih proteina ima godišnji rast od čak 10 do 20%, dok 80% svjetske populacije koketira s hranom na bazi biljnih proteina. U Hrvatskoj sve je više fleksitarijanaca, odnosno onih koji uglavnom jedu hranu biljnog porijekla, no povremeno i prigodno jedu i meso.
Rat u Ukrajini i korona kriza pokazali su svu osjetljivost i krhkost globalnog lanca opskrbe, a rast cijena i najave moguće nestašice mesa sve više plaše potrošače. Kakva je situacija u Hrvatskoj i kako domaća mesna industrija odgovora na ove tektonske promjene, doznali smo od Slavena Ružića, predsjednika Uprave PIK Vrbovec, Dalibora Matišića, direktora prerade mesa u Histrisu te Igora Miljaka, predsjednika Uprave PPK karlovačka mesna industrija d.d. na poučnom panelu „ Meeting about meat – Slabosti i prednosti domaće mesne industrije“ koji je moderirao Miroslav Kuskunović.
Naša ovisnost o vanjskim tržištima je prevelika i samodostatnost u stočarstvu se vrti oko 50-60%, dok je nekad iznosila čak 130%. Potrošači su se opustili i sve što nam nedostaje kupujemo izvana, a korona kriza, rat u Ukrajini i posljedična nestabilnost pokazali su nam da se moramo vratiti u primarni dio i što manje ovisiti o vanjskim kretanjima jer kad dođe do poremećaja vani – prvi ćemo upasti u probleme. No, do nestašice mesa vjerojatno neće doći. Panelisti smatraju da je potrebno sagledati sve naše predispozicije i shvatiti da se nalazimo u goroj situaciji nego bi trebali biti. Treba nas netko otrijezniti jer unatoč negativnim brojkama imamo jako dobre primjere u Hrvatskoj i situacija je popravljiva. Nedostaje nam netko tko će potegnuti po pitanju OPG-ova i malih proizvođača jer oni ne mogu generirati razvoj koji bi nas trebao pozicionirati tamo gdje želimo biti. Postoje brojni programi koji pomažu ruralni razvoj, ali stariji ljudi odustaju od stočarstva, mladima nije interesantno i nema dovoljno potentnih gospodarstvenika koji će nešto konkretno napraviti. U Hrvatskoj je često prisutna svijest o tome da je lokalno bolje, ali nažalost domoljublje ponekad padne u drugi plan kad se pogleda u novčanik prije ulaska u trgovinu. Kvaliteta hrvatske proizvodnje mesa unatoč svemu prepoznata je i nagrađivana diljem svijeta te su naši tradicionalni i zemljopisno zaštićeni proizvodi jako dobro prihvaćeni.
Na kraju panela zaključeno je kako priča o povezivanju plave i zelene Hrvatske ipak nije floskula, samo je potrebna jača poveznica između proizvođača i glavnih aktera u turizmu, koja će pomoći da se otvorene teme o povezivanju zaista i realiziraju.
